Urastanje dlaka

Urasla dlaka sasvim je bezazlena pojava, a može se javiti u bilo kom uzrastu nakon puberteta i obično zahvata delove tela sa jačom dlakom poput bikini regije kod žena ili brade i vrata kod muškaraca. Osobe sa kovrdžavim, čvrstim i debljim dlakama mnogo češće imaju problema sa ovim neprijatnim stanjem. Urasla dlaka može da bude veliki estetski problem, posebno ukoliko se pojave ožiljci ili drugačija prebojenost regije. Ozbiljne komplikacije najčešće se javljaju u obliku kožnih infekcija, a u retkim slučajevima mogu se razviti keloidi (tumori nastali usled bujanja fibroznog tkiva nakon neke povrede).

Šta izaziva urastanje dlake?

Glavni faktori urastanja jesu struktura i smer rasta dlake, kao i metode njenog uklanjanja. Kovrdžava dlaka ima oštar vrh kada se odseče, a ako se to učini blizu kože, lako može prodreti nazad kroz kožu i izazvati urastanje. Ukoliko se tokom brijanja koža previše zateže, odsečena dlaka može se povući nazad i nastaviti rast ispod površine kože. Korišćenje brijača sa duplom oštricom još je jedan uzrok urastanja, jer prva oštrica povlači dlaku, a druga je seče, nakon čega se dlaka uvlači ispod kože. Transfolikularna penetracija često se dešava i nakon čupanja pincetom, kada deo dlake ostane ispod površine kože. Iako je u većini slučajeva urastanje dlake posledica njenog agresivnog ili nepravilnog uklanjanja, dešava se da veća količina mrtvih ćelija kože blokira folikulrani otvor, zbog čega dlaka nastavlja rast ispod površine kože.

Simptomi

Nakon što dlaka prodre nazad u kožu, organizam je detektuje kao strano telo i dolazi do upalne reakcije, čiji su simptomi svrab, bol i osetljivost cele regije. Na površini kože primećuje se crvena ili ružičasta izbočina sa naglašenim vrhom, kroz koju se nazire dlaka. U većini slučajeva bubuljice se pojavljuju u rasponu od nekoliko dana do jedne nedelje nakon uklanjanja dlake, a upala se pogoršava kako raste dlaka. Ponekad se infekcija razvija odmah nakon brijanja u vidu malih gnojinih bubuljica.
Kao posledica infekcije mogu se razvijti pustule i retki apscesi. Mesta urastanja mogu biti lokalizovana bilo gde na telu, iako kod muškaraca obično nastaju na bradi, obrazima, vratu ili na temenu ukoliko se glava izbrijava. Za žene „kritične” regije su pazuh, pubični deo i noge.

 

Kada se treba obratiti lekaru

Ukoliko je problem urastanja samo povremen, nema razloga za brigu. Međutim, kada se radi o hroničnoj pojavi, potrebno je potražiti lekarsku pomoć. Žene koje imaju problem sa urastanjem dlaka, čiji je uzok preterana maljavost, trebalo bi da se konsultuju sa lekarom i saniraju eventualni poremećaj koji izaziva pojačan rast dlaka, bilo da se radi o hormonskom disbalansu, policističnim jajnicima ili Kušingovom sindromu.

Lečenje

Iako se urasla dlaka u većini slučajeva oslobađa sama, mogu nastati komplikacije koje zahtevaju intervenciju dermatologa. Ponekad je dovoljno umesto čupanja ili brijanja koristiti kreme za depilaciju koje omekšavaju struktruru čvrste dlake. U slučaju iritacije izazvane primenom kreme za depilaciju, aplikuju se hidrokortizonske kreme. Za uklanjanje izumrlih ćelija sa kože, dermatolog će prepisati retionoide, kojima se ujedno mogu odstraniti zadebljanja na koži i tamnije prebojena područja nastala kao posledica uraslih dlaka.
Za kontrolisanje upalnih procesa koriste se masti na bazi korikosteroida.
Kod pacijenata sa simptomima sekundarne infekcije, kao što su pojava pistula (mehurića ispunjenih gnojnim sadržajem) i apscesa (lokalnih gnojnih upala), u terapiju se moraju uključiti i antibiotici, bilo u vidu masti koje sprečavaju dalje širenje bakterija po oboleloj regiji, ili medikamenata za oralnu upotrebu.

Prevencija

Pravilno uklanjanje suvišnih dlaka najbolja je preventiva urastanja. Ukoliko se dlake skidaju brijanjem, obavezno ih treba nakvasiti i omekšati toplom vodom, uz primenu gela za brijanje. Preporučuje se korišćenje brijača sa jednom oštricom, koji uvek treba povlačiti u smeru rasta dlake. Izbegavati izbrijavanje i povlačenje kože tokom brijanja. Oštricu brijača isprati nakon svakog povlačenja, a po završetku je detaljno isprati alkoholom, osušiti i brijač odložiti na suvo mesto. Nakon brijanja na kožu aplikovati hladne komprese.
Depilaciju voskom prepustiti stručnom licu.

Trajno uklanjanje dlaka laserom

Uklanjanje daje najbolje rezultate u prevenciji urastanja. Na ovaj način postiže se značajno smanjuje broja dlaka. Nedostatak ove metode jeste to što se mogu tretirati jedino tamne dlake. Ponekad se javlja prebojenost tretirane regije.
Druga mogućnost trajnog uklanjanja dlačice je elektroliza, kojom se ciljano uništavaju pojedinačni folikuli dlake, bez obzira na boju i strukturu dlake. Međutim, ova procedura daleko je sporija, bolnija i zahteva veći broj tretmana nego laserska depilacija. Dermatolozi preporučuju redovno čišćenje i piling kože, specijalnim sunđerima i piling kremama, jer se jedino na taj način mogu skinuti mrtve ćelije sa kože, koje često ometaju normalan rast dlake.

Sinus pylonidalis

Sinus (šupljinu ili kanal) pylonidalis (gnezdo dlake) je postojanje uskog, inficiranog kanala koji se pruža od kože,u dubinu, kroz potkožno tkivo, mišiće, nekada sve do trtične kosti. Uglavnom se javlja između 20. i 40. godine života, nešto češće kod muškaraca.

Postoje dve teorije o nastanku ovog sinusa. Prva, starija teorija kaže da problem nastaje tako što dolazi do urastanja dlake. Druga teorija kaže da je još intrauterino došlo do preteranog srastanja (u projekciji srednje linije tela) odnosno urastanja kože sa njenim adneksima u dublja tkiva. Nakon tog urastanja dolazi do umnožavanja epitela na mestu gde to nije prirodno – ispod kože, što dovodi do stvaranja čvrstog kanala koji se održava sve dok se hirurški ne odstrani.

Pilonidalni sinus je u početku asimptomatska, bezbolna kvržica, a kasnije se javlja bol i iscedak. Bolest se javlja kao pilonidalni akutni čir, pilonidalni hronični gnojni čir ili složena pilonidalna bolest. Jedini uspešan način lečenje hroničnog pilonidalnog sinusa je hirurško uklanjanje. Opšta hirurgija u svojoj istoriji imala je nekoliko metoda kojima se pokušavao rešiti problem (otvorena metoda, postepeno zarastanje, korišćenje fibrinskog lepka ili fenola). Te metode nikada nisu davale povoljan efekat i potpuno izlečenje a bile su skopčane sa dugotrajnim zarastanjem, curenjem rane i ponovnom pojavom sinusa.

Lečenje sinusa pyonidais

Operacija se izvodi u opštoj ili lokalnoj anesteziji u zavisnosti od toga koliko je proces napredovao. Nakon markiranja metilenskim plavilom i hirurškog uklanjanja pilonidalnog sinusa, nastali defekt kože i potkožnog tkiva rekonstruiše se lokalnim fasciokutanim režnjem. Rana se ušije u dva sloja veoma finim koncima tako da kasnije ni ožiljak nije primetan. Pacijent istog dana napušta bolnicu, a narednih 15 dana treba da sedi pažljivo i redovno održava toaletu anogenitalne regije. Konci se vade 15.dan od operacije kad se možete vratiti redovnim aktivnostima. Problem se posle ovako izvedene operacije – ne vraća.