Seboroični dermatitis je često benigno oboljenje, koje pogađa uglavnom muškarce u 20-im i 30-im godinama života. Promjene, ukoliko su izražene, mogu značajno da remete svakodnevni život i da narušavaju izgled oboljelog. Ovo uporno oboljenje se, ipak, u najvećem broju slučajeva može staviti pod kontrolu.

Seboroični dermatitis (Dermatitis seborrhoica) je pruriginozno (svrbi) oboljenje kože u područjima gde se obilno luči sebum (loj). Imajući u vidu da djeca do puberteta nemaju sposobnost da luče loj, onda je jasno da najčešće ovo oboljenje počinje u 20-im godinama života. Moguće je, doduše, da novorođenče razvije sličnu kliničku sliku, ali samo u prva dva mjeseca života, jer tada je još uvijek pod uticajem majčinih androgenih hormona.

Najčešće lokalizacije seboroičnog dermatitisa

Lojne žlijezde su najprisutnije u području vlasišta (kapilicijum), na čelu, obrazima, bradi, na ušnim školjkama, iza uha, na prednju strani grudnog koša, te između lopatica. Ovo si, takođe, i najčešća mjesta javljanja ovog oboljenja.

Međutim, nekada se seboroični dermatitis može javiti i u predjelu genitalija, te perianalno. Dugotrajan svrab, masna koža, perutanje, pucanje kože, može navoditi na ovu dijagnozu, te ne bi trebalo olako isključiti mogućnost da se u tom slučaju upravo radi o ovom oboljenju.

Nekada je teško razlikovati SD intimne regije tijela od gljivičnog oboljenja (tinea cruris, jock rash) ili od dishidroze.

Pretpostavljeni uzročnik je gljivica Pityrosporum ovale, ali definitivne potvrde za to nema. Zna se, zasigurno, da je povećano lučenje loja zaslužno za ovo oboljenje.

Klinička slika seboroičnog dermatitisa

Dermatitis seborrhoica se prezentuje kao crvenkasta, masna regija na koži navedenih predjela. Promjena svrbi i peruta se.

Najčešći simptom je svrab, dok od znakova dominira relativno jasno ograničeno, slabije izraženo crvenilo kože, perutanje. Bitno je zapaziti da je koža u tom području masna, te da su ljuspice žućkaste. Potrebno je obratiti i pažnju na lokalizaciju promjene. Gore navedene regije su predilekciona mjesta za razvijanje seboroičnog dermatitisa.

Iako se oboljenje javlja češće kod muškaraca, moguća je pojava i kod žena. Kod žena se češće javlja na licu te u ušnom kanalu, dok kod muškaraca na kapilicijumu i retroaurikularno.

Razlikovati seboroični dermatitis od ekcema, kojeg takođe karakteriše svrab kože i perutanje.

Varijacije seboroičnog dermatitisa

Gore opisana klinička slika i lokalizacija je najčešća, ali postoje i blaga odstupanja.

Ukoliko se slične promjene jave na slobodnoj ivici kapaka, postavljanje dijagnoze je otežano zbog male površine zahvaćene kože i velikog broja drugih mogućih oboljenja. Ovaj vid oboljenja: Blepharitis seborroica se, takođe, javlja kod osoba koje imaju poremećaj lučenja loja (masnu kožu), u istoj dobnoj skupini, svrab je glavni simptom i pronalaze se žućkaste masne ljuspice oko baze trepavica. Na koži ruba kapaka, mogu se vidjeti teleangiektazije (proširenja kapilara).

Nekada se SD javlja bez upalne reakcije, pa koža nije crvena, već bijela. To je, najčešće, slučaj sa lokalizacijom na tjemenu. Tada govorimo o peruti (pityriasis sicca capitis).

Lečenje

Lečenje promena na licu i telu se sprovodi primenom antimikotika u vidu krema ili šampona za kosu i niskopotentnih kortikosteriodnih krema u što kraćem vremenskom periodu. Za lečenje promena na poglavini koriste se mineralna ulja uz blago iščetkavanje kose i šamponi sa antimikoticima.